business talk
30.12.2008., utorak
Neka vam nova....
|
Neka ti nova bude zaista nova, u odlukama, u riječima, u stavovima, u mislima, u poslovima, u ljubavi i zdravlju, u brigama i problemima. Treba u novoj opet naći nešto novo u tome svemu, nešto pozitivno što će nas nositi i uzdizati. Pretežak je život sam po sebi da bi ga mi sami još opterećivali sa dodatnim budalaštinama. Treba u novoj odlučiti se biti SRETAN treba se odlučiti biti BOGAT treba se odlučiti VJEROVATI da se može bolje i ljepše. Ne treba đavlu dati gušta da nam nabacuje ionako opterećujuče stvari i događaje iz prošlosti, treba vjerovati da je to prošlo i da će biti bolje bez obzira koliko sve te neke sitnice bole. Stoga hajdmo u novu zajedno... sve Vam NAJ |
17.12.2008., srijeda
podigli se iz prašine
|
Zanimljiv naslov nosi pitanje, ali i odgovor. Pitanje glasi: dižu li se posrnuli poduzetnici iz prašine, stvaraju li nešto novo, prilagođavaju li se tržištu itd? A odgovor bi mogao glasiti ovako: da, ali samo mudri! Još uvijek ne, ali uskoro bi stranice poznatih novina i poslovnih časopisa trebale početi donositi vijesti o promjenama!O ljudima čije kompanije "propadaju", a oni sami ostaju i dalje na vrhu. O ljudima koji u ovoj globalnoj krizi poučeni ogromnim iskustvom donose mudre odluke i pametne investicije na tržištu. Mudri ljudi još uvijek promatraju mogućnosti i uskoro će krenuti sa novim idejama, proizvodima i novim poslovima. Zašto to? Upravo zato što mudri ljudi tako djeluju, rade jedan posao dok u njemu ima kruha (čitaj milijuna i milijardi ;-)) a kada tržište počne pokazivati zasićenost ili krizu, oni idu dalje na druge projekte i nove ideje dobro pazeći da njihov bankovni račun ne mršavi već da se samo deblja. Kako oni to zapravo rade, možemo otkriti čitajući njihove životopise i proučavajući njihovu poslovnu karijeru. Oni zapravo jako puno razmišljaju. Vjerovatno ste čuli za taj pojam, ali većina ne prakticira tu vještinu jer smo skloni karijerama i poslovima sa tacne. Smatram da je razmišljanje teže nego bilo koji fizički posao jer je puno zahtjevnije zbog toga što razmišljajući o nekoj ideji treba imati na umu da je moguće da nam sve propadne, da je moguće i da nas izigraju, da zarada neće biti onakva kakvom se naizgled čini, da će nas mnogi odgovarati od te ideje i sl. Međutim treba također biti svjestan da mi radimo ono što je već netko razradio i u tome uspio, da ako imamo čvrstu vjeru u sebe da ćemo uspjeti, onda će to sigurno i uspjeti itd. Znači pravi odabir ideje ima tezulju na nuli tj ima podjednako odgovora ZA i PROTIV dok je razlika samo u ovome; da za najslabiju točku bilo kojeg posla imamo rješenje, e tada je uspjeh zagarantiran. Nemojmo biti nečije ovce i vjerovati kako se ne isplati otvarati firme, pokretati poslove, graditi samostalnu karijeru samo zato što je neki političar ili potplaćeni novinar to tako rekao. Nemojmo vjerovati u krizu koja ne daje mogućnosti povratka sa dna na visine. Nemojmo se bojati da nećemo uspjeti jer imati vjeru i nadu za partnere vrhunska je kombinacija. Vjerujmo u svoje talente i sposobnosti da možemo i da ćemo uspjeti. Hrvatska je najbolji teritorij za nas!!! |
09.12.2008., utorak
hm... razmišlja li tko o napretku??
|
Dok švrljam okolo po blogovima te čitam razne škrabotine i vrsne komentare, pitam se nekoliko ozbiljnih pitanja. Ok, moram priznati da nisam za da svi razmišljamo u jednom smjeru ili o jednoj ideji, ali razmišlja li itko o BILO KAKVOJ ideji?? Nije toliko bitno zanima li nas business ili politika, sport ili auti, nego to što tako malo ima kreativnih ideja koje bi malo nas osobno, ali onda i ovo naše društvo povelo barem korak dalje tj. bliže ljepšem i uspješnijem životu, a možda i bogatijem, bilo u financijskom ili duhovnom smislu. Zašto nam je samo do sprdancije i zezancije kad je svijet prepun neiskorištenog bogatstva i kreativnosti koje jedva čekaju da nam padnu u ruke ali ih nitko ne širi! Poseban i istinit primjer posebno bi istaknuo koji sam čitao u hrvatskim poslovnim novinama. Jedan 20-godišnjak iz Zg-a koji za hobi ima bike na kojem izvodi vratolomije zapitao se kako bi bilo dobro da ima netko tko bi radio bicikle ili BMX-ove po mjeri onoga tko ga vozi, jer ovi tvornički ne pašu svima jednako. Prošvrljavši po netu naleti na jednu tvrtku iz Tajlanda koja se bavi izradom bike-ova te im pošalje podatke sa zamolbom da mu izrade bike točno po njegovoj mjeri i zamisli. Pojurivši do svoje rodbine (babe, dede, materi i ćaće i koga sve ne) pokupi koju kintu od svakoga, nešto uštedi i tako plati bike koji mu je stigao upravo onakav kakvog ga je sam dizajnirao. Taj ponos i sreća nije se mogla skriti, a jednako tako ni novi bike te su ga frendovi žicali da im kaže gdje ga je nabavio. Međutim nitko mu nije povjerovako kada je izjavio da je bike sam izradio i naručio sa točno željenim detaljima koji mu na običnom bike-u nisu pasale. Vjerovala ekipa ili ne on je svoju poslovnu karijeru počeo upravo s tom tvornicom i s takvim idejama. Međutim najveća fora je upravo ovo. Ta kompanija ga je pozvala u Tajland na jedan sajam da pokaže svoje ideje svijetu, platili mu put, smještaj te mjesto na sajmu koje nimalo nije bilo jeftino jer je to bio sajam za tržište Japana, Tajlanda i okolnih zemalja. Uspjeh je bio više nego očekivan, počeo je primati ponude za poslovanje iz cijelog svijeta a isto tako i iz Hrvatske gdje je ušao u kompu s nekim jačim dečkima. Njegov godišnji promet mjeri se već nakon dvije godine već preko milijun kuna. Zaista i više nego samo hvale vrijedno je zagledati se u takav primjer te pronaći svoj talenat kojeg je moguće iskoristiti i koji nas može odvesti u same vrhunce. Naravno da je teško biti uporan i ustrajan, ali u onome što voliš nije nikada. Stoga sretno vam kopanje svojih talenata i napora da budete sretniji u uspješniji od većine koja će provesti svoj život radeći u nekoj lijevoj firmi, na poslu koji mrze, sa gazdama koje pljuju i bezuspješno blateći one koji su svoje talente unovčili te se ostvarili u životu. |
06.12.2008., subota
priča o dell-u
|
hm...iako gospodarska kriza u svijetu pokazuje kako i najbolji poslovni manageri i stručnjaci padaju pod bremenom ovog vremena, zbog pada prodaje, zatim razvoja kompanija te pada vrijednosti dionica na burzama, ne treba zaobilaziti teme o tome kako su oni sami uspjeli te se uspeli na takve visoke pozicije i osigurali si ugodan životni standard i financijsku neovisnost. Priča o michael saul dell-u počinje tamo negdje krajem 80-ih godina kada je svijet računala bio još u pelenama. Priča kaže da je prvo računalo "razmontirao" sa samo 15 godina kako bi se uvjerio u sposobnost da će ga uspjet sastavit kakav je i bio te u tome...uspio. No svoju business karijeru počinje tek (ili već) sa svojih 19 godina sa samo 1 000 $ u đepu i velikim snovima. Kako mladi dell nije bio obični dječarac samo sa snovima već studoš sa zrncima mudrosti, svoju karijeru prodaje računala započeo je već na samom faksu. Posao mu je toliko krenuo da je otpisao svoju fakultetsku naobrazbu te krenuo u samostalne poduzetničke vode. Što je toliko poguralo dell-a? Upravo dobra strategija i to ona za koju se većina nas rijetko odlučujemo a to je izravna prodaja. To što se usudio ljudima face to face ispričati kako ima rješenje za njihove probleme tj. da će im složiti računalo samo kakvo oni žele te ga isporučiti za 2-3 dana, odvelo ga je u nebeske vrhunce uspjeha. Već početkom 90-ih, baš dok se u našoj domovini rušio sistem do samog ponora pakla i krvavog rata, g. dell je uvršten među 500 najvećih tvrtki s koje nije sišao sve do dana današnjeg. Kao što sam napomenuo za današnje vrijeme kako se veliki ljudi danas čine kao nesposobnima zato što njihove kompanije doživljavaju krahove, nije na odmet razmišljati da iza tih ljudi stoji dugogodišnje iskustvo sa nebrojenim krizama i teškim poslovnim razdobljima ali još većim uspjesima te svaki od tih ljudi makar i potpuno propali financijski, sposobni su izdići se iz pepela i nanovo krenuti sve do samih vrhunaca. Kada bi se to uspoređivalo sa našim životima koji također doživljavaju svakodnevne krize i krahove, ali i radosti i uspjehe, uvidjeli bi da se uopće ne razlikujemo previše od svih tih velikih ljudi, samo je razlika u životnoj temi. Iznimno vjerujem kako u hrvatskoj ima bezbroj mladih koji nisu ništa manje sposobni i vrijedni kako bi ostvarili jednako velike stvari što su i oni o kojima čitamo po svim svjetskim časopisima. Stoga potrebno je samo odvažnost i ustrajnost. |
05.12.2008., petak
Poslovni uspjesi običnih ljudi
|
Jeste li znali?? ...da je mark zuckerberg jedan od najmljađih ljudi koji su se obogatili uopće i to tako "lako" tj. smislivši jednu vrlo jednostavnu stvar, FACEBOOK! ...eh pošto to većina zna tko je on i što je učinio, zasigurno niste upućeni da je mark propali studoš svjetski poznatog Harvard sveučilišta, međutim Facemash.com (školski facebook) se uopće nije svidio njegovim pametnim profesorima te su ga optužili kako je obični hacker te su blokirali njegov site. No mladi mark, ipak zrno mudriji od svojih profesora(barem u milijarderskim idejama) otišao je na ljetni otpust i na njemu ostao -ZAUVIJEK :-)!! Tamo je kako se priča u dva tjedna stipkao svoju ideju koja je danas vrijedna 15 000 000 000(petnaest milijardi $) No iako se procjenjuje da toliko vrijedi danas, dečki iz Yahoo-a nudili su mu cijelu cjelcatu 1 000 000 000 $ (milijardu) za samo jedan ptpis tj. za 100% vlasništvo nad facebook-om. Zapravo što je fascinantno u tom mladom čovjeku, pa samo to što je iskoristio svoj 1. talenat 2. pravu ideju u pravom vremenu i na pravom mjestu 3. što nije sebi dopustio da novac vlada nad njime Pitanje je ovo: Kome dolaze takve ideje, hoće li ikada doći i meni? Koliko sam spreman 1. prepoznati ju 2. iskoristiti ju ukoliko dođe, ako dođe, a kažu da svima dođe, često i dok se vozite u svom omiljenom limenom ljubimcu dok pada posljepodnevna kiša taman kad ste se spremili otići do grada popiti neku cugu ili kupiti nove gume jer se sprema zima. Kaže jedan strašan tip (bryan tracy) da ljudima padaju milijunske ideje dok se voze u automobilu ili dok obavljaju uobičajne dnevne obaveze, ali ih često otpušu misleći kako su to neke lude neostvarive ideje, ili ih jednostavno ignoriraju ne želeći se uopće s njima baviti, a možda baš te su one prave?? |
